Suzni uređaj i suho oko

Suzni uređaj

Kada se govori o dijelovima suznog sustava misli se na njegove anatomske dijelove: suznu žlijezdu i suzne kanaliće. No građa je puno kompleksnija kao što su kompleksne i brojne funkcije koje obnašaju njegove sastavnice.

Suzni uređaj se sastoji od tri funkcionalna dijela:

• sekretornog
• ekskretornog
• protektivnog.

Razlikujemo dva načina sekrecije suza: bazalno i reflaksno i svakim od njih upravlja različit dio živčanog sustava.
Bazalno izlučivanje suza je osnovna sekrecija koja je odlika uglavnom svih sluznica i pod kontrolom je simpatikusa. Refleksno izlučivanje suza zbog svjetlosnog podražaja, iritacije spojnice, stranog tijela, ozlijeđene rožnice te emotivno ( tuga i pretjerana radost) je pod kontrolom parasimpatikusa.

Sekretorni dio sastoji se od glavne suzne žlijezde i akcesornih suznih žlijezda. Suzna žlijezda smještena je u u gornjem i temporalnom dijelu očne šupljine (orbite), a na dva dijela ju dijeli mišić-podizač gornje vjeđe. Obično ima desetak izvodnih kanalića koji suze dovode u gornju spojničnu vrećicu (gornji forniks) te se tako suza svakim treptajem prelijeva preko prednje površine oka. Akcesorne suzne žlijezde nalaze se u gornjem i donjem vorniksu, a najvažnije su Krauseove i Wolfringove žlijezde. One osiguravaju bazalnu sekreciju suza. Za osnovnu vlažnost oka važne su i vrčaste stanice spojnice te žlijezde lojnice u rubovima vjeđa (Mollove, Zeissove i Meibomove).
Ekskretorni odnosno odvodni suzni sustav započinje sa suznim točkama (puncta lacrimalia) u unutarnjem očnom kutu na rubovima gornje i donje vjeđe, nastavljaju se suznim gornjim i donjim kanalićima (canaliculi) koji se ulijevaju u suznu vrećicu (saccus lacrimalis), a suzna vrećica se putem suzo-nosnog kanala (ductus nasolacrimalis) ulijeva u donji nosni hodnik. Opisani put je ujedno i prirodni put kretanja suze. Zaštitni dio čini suza odnosno suzni film. Uloga suznog filma je višestruka i od vitalne važnosti za oko. Djeluje kao mehanička
zaštita jer neprekidno premazuje prednju površinu oka kako bi vjeđe nesmetano i bez otpora klizile (tu je također važan i pravilan kontinuitet ruba vjeđa) te ispire sitne čestice koje dolaze u kontakt sa površinom oka.  Suza ima optička svojstva pa ravnomjeran suzni film zaglađuje površinu rožnice i omogućuje da svjetlost u oko ulazi nesmetano bez prelamanja.
Jednako je važna metabolička odnosno hranidbena uloga suze jer opskrbljuje površinski sloj rožnice kisikom i hranjivim tvarima. Tu je još i imunološka uloga jer sadrži imnoglobuline, razne enzime i bakteriostatike koji su ključni za prvu obranu oka od mikroorganizama.

Suzni film se sastoji od tri sloja: vanjskog lipidnog, srednjeg vodenog i unutarnjeg mucinoznog. Lipidni sloj sprječava prijevremeno ishlapljivanje suze a stvaraju ga Meibomove tarzalne žlijezde te Zeissove i Mollove žlijezde smještene u vjeđama. Najtanji je od sva tri sloja i u kontaktu sa zrakom. Vodeni sloj je najdeblji, luče ga glavna i akcesorne suzne žlijezde. Sadrži brojne tvari kao što su elektroliti, enzimi, imunoglobulini i tako dalje.
Mucinozni sloj je u kontaktu sa epitelnim stanicama rožnice, a izlučuju ga vrčaste stanice spojnice. On omogućuje da suzni film kontinuirano ostaje raspoređen na površini rožnice.

Kada dođe do poremećaja u sastavu i odnosima u bilo kojem sloju suznog filma ili količine izlučene suze dolazi do poremećaja koji se naziva sindrom suhog oka.

Sindrom suhog oka

Sindrom suhog oka ili xerophtalmia je vrlo česta pojava suvremenog doba i modernog načina života, no može biti povezana sa nekim stanjima i bolestima cijelog organizma. Radi se o bolesti površine oka i suznog uređaja, a uzroci joj mogu biti brojni. U osnovi se mogu razlikvati dva uzroka:
izmjenjen sastav bilo koje komponente suznog filma
smanjena količina suze.
 
Podjela

Najpraktičnija je podjela pojave na:

• hiposekrecijsko suho oko
• hiperevaporativno suho oko

Hiposekrecijska suhoća oka nastaje zbog smanjenog izlučivanja vodene komponente suznog filma. Uzroci mogu biti brojni počevši od ageneze suzne žlijezde, do atrofije te vanjskih čimbenika.  S promjenom životne dobi, u sklopu staračkih involutivnih promjena se prirodno smanjuje količina suza kao i sposobnost sluznice oka da zadrži vlažnost. Također, do suhoće oka dolazi i zbog hormonskih promjena, u menopauzi, kod uzimanja nadomjesne hormonske terapije, kod bolesti štitnjače sa poremećenim odnosom hormona, dijabetesa, Parkinsonovoj bolesti,.. U nekim sustavnim autoimunim bolestima suho oko može biti jedan od prvih znakova, a to su Sjogrenov sindrom, sarkoidoza i amiloidoza. Uzimanje nekih lijekova kao što su antihistaminici, antikolinergici, antidepresivi, diuretici, estrogeni, selektivni antagonisti serotoninskih receptora, amiodaron, kapi za oči (posebno one sa konzervansima), mijenja sastav suze i metabolizam suznih žlijezda.
Kod hiperevaporativne suhoće oka, kao što sama riječ kaže, dolazi do prekomjernog ishlapljivanja suze. Tu je količina suze normalna ili čak prekomjerna, no poremećena je uloga lipidnog i mucinoznog sloja suze. Uzroci su produljeno korištenje računala, duga vožnja ili dugo čitanje pri kojima se smanjuje broj treptaja kojima se prirodno obnavlja suza, a površina oka je izložena zraku i isušivanju što rezultira pojavom suhoće očiju. Promjene u mehanizmu vjeđa zbog upalnih i ožiljnih promjena, promjene u položaju i funkciji vjeđa (lagoftalmus, entropij, ektropij, tumori vjeđa, neadekvatna kirurška korekcija vjeđa), kao i nedostatak vitamina A su također česti uzroci. Tome možemo dodati i klimatizirane te prašnjave prostore i isušeni zrak u grijanim prostorijama koji dodatno pogoršavaju stanje suznog filma. Nositelji kontaktnih leća najčešće imaju ovaj tip suhog oka.

Kao poseban oblik može se pojaviti jatrogeni tip suhog oka do kojeg dolazi nakon operativnih zahvata na rožnci kao što je laserska korekcija dioptrije.

Simptomi

Pacijenti mogu imati snažno izražene znakove, ali poremećaj može postojati i s minimalnim ili nikakvim smetnjama, a da se takve promjene ustanove tek pregledom i testovima.

Smetnje na koje se najčešće žale pacijenti su:

• osjećaj pijeska ili prašine u očima
• osjećaj stranog tijela
• žarenje i peckanje u očima
• osjećaj težine kapaka i umornih očiju
• često natečene vjeđe
• crveno oko
• pretjerano suzenje
• mutniji vid.

Osobe koje nose kontaktne leće zbog suhoće oka sve teže podnose nošenje i imaju česte upale. Na oftalmološkom pregledu sindrom suhog oka utvrđuje se biomikroskopskom inspekcijom te provođenjem testova kojima ispitujemo količinu suze ( Schirmerov test) i kvalitetu suze ( Tears break up test) uz pomoć fluoresceinskog bojila i "plavog svjetla".

Terapija

Sindrom suhog oka gotovo je nemoguće izliječiti, a terapija se svodi na ublažavanje i minimaliziranje simptoma dugotrajnom nadomjesnom terapijom umjetnim suzama i uklanjanjem mogućih vanjskih čimbenika koji pogoršavaju stanje. Također se simptomi
umanjuju odgovarajućim liječenjem primarne bolesti u sklopu koje se pojavio sindrom suhog oka.
Umjetne suze su pripravci koji su vrlo slični prirodnoj suzi te imitiraju neke funkcije suze. Osim kapljica moguće je, aplikacijom silikonskih okluzija odnosno čepića (punctal plug) u suzne točke zadržati prirodnu suzu u suznom uređaju. To može biti trajno ili privremeno riješenje.