Upale vjeđa

Upalne bolesti vjeđa mogu biti samostalna pojava ili u sklopu druge bolesti oka kao reakcija okolnog tkiva. U samostalne upale vjeđa ubrajamo ječmenac, halacion i blefaritis.

1. Ječmenac

Ječmenac ili hordeolum je lokalizirana akutna gnojna upala malih žlijezda vjeđa ( Meibomove, Mollove i Zeissove)ili folikula trepavica. Mogu se razlikovati dvije vrste hordeoluma: vanjski hordeolum- nastaje na rubu vjeđe, upala zahvaća folikule trepavica i manje lojne žlijezde te unutarnji hordeolum - nastaje zbog upale lojnih ( Meibomovih) žlijezda unutar kapka uslijed zastoja loja u izvodnim kanalićima. Najčešći uzročnik upale je bakterija koja normalno živi na koži vjeđa i lica Staphylococcus aureus.

Simptomi

Ječmenac je česta pojava koja zahvaća u podjednakom broju i muškarce i žene. Tome su skloniji ljudu masnijeg tipa kože, već postojeće seboreje, prisutnih kroničnih bolesti kao npr. šečerna bolest, oslabljen imunitet. Upala započinje osjećajem nelagode na oku, javlja se bol kod treptanja, osjetljivost na svjetlost, oko pojačano suzi i crveni se. Mjesto upale je otečeno i stvara se bolna kvržica no ponekad i cijela vjeđa može biti otečena. Gotovo redovita pojava na ječmencu je žučkasta točkica na sredini kvržice koja je znak gnojnog procesa.

Za vrijeme upale treba izbjegavati nošenje kontaktnih leća te šminkanje područja oko očiju.

Pregled

Dijagnoza se postavlja na osnovu ambulantnog pregleda i nisu potrebni posebni testovi i analize. U slučaju ponavljanih i na terapiju otpornih ječmenaca uzima se bris ili uzorak upalnog sadržaja iz kvržice za mikrobiološku analizu.

Liječenje

Ječmenac je najčešće samoograničavajuća upala što znači da prolazi "sam od sebe" za 7 do 10 dana i tada potpuno nestaju simptomi bolesti. Kako bi se ubrzao i ublažio tijek upale preporučuje se stavljanje toplih obloga par puta na dan u trajanju od oko 10 minuta. Kvržica se ne smije pritiskati i nipošto ne pokušavati istisnuti sadržaj. Za liječenje se mogu koristiti antibiotske masti i kapi te kapi i masti antibiotika u kombinaciji sa kortikosteroidima. Sistemska terapija (uzimanje tableta antibiotika) vrlo je rijetko potrebno i to u slučajevima mnogobrojnih te na lokalnu terapiju otpornih ječmenaca.

Kirurško liječenje je potrebno uslijed velikih i opsežnih gnojnih procesa kada je potrebno u lokalnoj anesteziji kvržicu otvoriti i isporazniti upalni sadržaj. Ječmenac je najčešće potpuno bezopasna bolest koja ne ostavlja oštećenja na ostalim dijelovima oka. U najvećem broju slučajeva prolazi bez posljedica a rijetko se zakomplicira. Moguća komplikacija je razvoj halaciona tj. kronična upala žlijezda lojnica u vjeđi pri čemu se formiraju izrasline koje su uglavnom estetska smetnja i ponekad zbog svoje veličine i nabubrenosti vjeđe grebu po rožnici i smetaju za vid. Izrasline su bezbolne i bez znakova upale. Rijetko spontano nestaju. Tada se pristupa kirurškom uklanjanju sadržaja izrasline kao i kod ječmenca.

Rijetka komplikacija je širenje upale na cijelu vjeđu i okolno tkivo do razmjera preseptalnog celulitisa.